Gay Themed Movies » 2008 » Comme les Autres (2008)


Comme les Autres (2008)

Director: Vincent Garenq
Scenario: Vincent Garenq
Genre: Comedy, Drama, Romance
Country: France
Year: 2008
Duration: 90 min
Rating: 6.4/10

Subtitle: English

 

Actors: Lambert Wilson, Pilar López de Ayala, Pascal Elbé, Anne Brochet, Andrée Damant, Florence Darel, Marc Duret, Liliane Cebrian, Luis Jaime Cortez, Catherine Erhardy, Eriq Ebouaney, Agathe Chouchan, Esther Sironneau, Juliette Degenne, Sophie-Charlotte Husson

Svake godine se ponavlja isto. Kako idu ljepši dani , sve manje imam vremena za blog i filmove. Nekako nemam vremena za kompjuter, a i posla imam više. Tako je nama koji živimo na moru.
Jeste li razmišljali o tome da imate djecu?
Silne debate o tome mogu li pederi da usvajaju djecu ili ne, kako zakonski to omogućiti ili možda onemogućiti, je li to prirodno, tj koliko je to neprirodno i slično postaju suvišne kada odgledate ovaj film, kako god ga shvatili.
Činjenica je da i gay populacija ima nedoumice o tome. Ono što se meni vrti u glavi nije vezano za neka gay prava, ljudske slobode, demokratičnosti društva ili pitanje tolerancije.
Nekako uvjek u takvim razmišljanjima više stajem na stranu djeteta, a manje štitim prava roditelja , ma kako ih zakonski imenovali.
Ne sporim da i u “gay porodici” dijete može osjetiti svu ljubav i pažnju koje mu je potrebno da odraste u zrelu osobu. Al se zapitam da li zaista može biti srećno u sredini koja je zakonski to omogućila, ali ne i opšte društvenim normama.
Ko poznaje dječju psihologiju, mora znati da su dijeca nevjerovatno iskrena i da u jednom periodu svog odrastanja kopiraju roditelje i ljude koji ga okružuju. Pri tome mogu biti jako surova prema pojavama za koje čuju da su neprihvatljiva.
To je jedan od uzroka nasilja koje se ispoljava medju djecom u školama. Ako se potrudite da propratite tu problematiku siguran sam da će te biti zaprepašćeni koliko daleko to može da ide i u kakvim se sve oblicima to ispoljava.

 

Da li ste spremni da svome dijetetu nametnete neviđenu torturu ostale djece i društva u cjelini zbog toga što ima dve tate? Mislite li da bi vaša sredina to mnogo tolerantnije prihvatila?
Ako mnogo putujete , već ste shvatili sa kakvim se problemima susreću i ostale zemlje koje su to zakonski omogućile.
Može se o tome mnogo pisati i diskutovati, al prije nego se odlučite da podržite mogućnost da gay ljudi usvajaju djecu, probajte u mislima da proživite dio života tog djeteta! Koliko bi ste kao roditelj patili da gledate kako ostala djeca viču za vašim djetetom: “Tata ti je peder“, Drugovi da komentarišu ” Pa i ne može biti ništa drugo no običan peder ko što su i oni njegovi” , pri tome da niko i ne pomisli da je to dijete str8, da voli djevojke jednako ko i većina ostalih ljudi!

Inaće film ne ulazi u te horror životne detalje. On ipak ima srećan završetak, pun je razumjevanja i unutrašnje ljepote!
Nekima će postaviti i pitanja koja ne žele da čuju. Na primjer, Šta ćeš raditi nakom 40 -te godine?
Nisi više za gay klubove, trans muziku, a još uvijek dobro izgledaš, umiješ da voliš i pun si snage?
Da li je vrijeme da se vežeš za nešto trajnije što će ti ispuniti ostatak života? I u čemu ćeš se pronaći.
Pogledajte ovaj film, toplo vam ga preporučujem!
Na žalost postoji samo titl na engleskom jeziku.

From IMDB: Author: guy-bellinger (guy.bellinger@wanadoo.fr) from Montigny-lès-Metz, France

For his first fiction film, documentarist Vincent Garenq did not choose the easy way out: he chose to write and direct a comedy of manners about a sensitive subject: homosexuality and parenthood. Describing the life of a gay couple is delicate and may give rise to either dirty or coarsely ‘comic’ scenes and Garenq’s first and main achievement is to have been able to show two men in love and in conflict just like the two partners of a heterosexual couple, which makes the title of the film (‘Like All Others’) particularly relevant.

One simple example: when the couple formed by Manu (Lambert Wilson) and Philippe (Pascal Elbé) find each other again after a long breakdown, we spectators feel no embarrassment at all at seeing them exchange a kiss. We have developed a liking for the two characters in the meantime and feel good, just like when a woman and a man who have split up for a while kiss tenderly for the first time after wards. Another success is the cruel ‘romance’ that unites Manu and Fina (Pilar Lopez de Ayala) and then pits them against each other. The moments of shared -and later unrequited -love are filled with true emotion, particularly thanks to Ayala’s radiant looks and freshness. On the other hand, Garenq manages to go through all the aspects of the question and convincingly shows how hard it is to become a gay parent (homosexuals have to show their credentials whereas ordinary parents can breed children whatever their defects) or a surrogate mother (bearing a child for another and part with it as of the delivery is no pleasure cruise). These scenes always ring true, which is no small feat.

‘Comme les autres’ is in turn comic (Manu’s repeated blunders, his family’s reaction when he announces he has left his partner, will marry Fina and have a kid), moving (see above) and sociologically relevant. Wonderfully played by Lambert, Ayala, Elbé and the always reliable Anne Brochet, this film would be excellent if Garenq did not indulge in the easy solution in the end, while he had managed to avoid it throughout. Indeed by making Philippe, the man who hated babies, become a sugar daddy out of the blue, he demands a suspension of belief that is too much. At least for this writer.

 

 
[imdbltid]1093352[/imdbltid]

Comments

comments

Search

Watch On YouTube

Steam Room Stories

Search